beats by dre cheap

KASNIJE BUDE KASNO

Sjedio je na klupi, u hladu borovine. Lagani vjetric se poigravao valovima. Posmatrao je more. U sjaju plavetnila uzivala su djeca. Bila je neobicna njihova igra. Lijepa. Uzivala su u svakom trenutku. Pozelio je da se vrati u te bezbrizne i sretne dane, kada si uzivao u zivotu, igri, nestaslucima... Danas ima cetrdeset godina i zna da zivot nije djecija igra. Zna da je naivnost ostala u djetinjstvu. Pitao se zasto sve u zivotu mora dozivjeti na tezi, bolniji nacin...Sudbina? Ko zna... Znao je da mu nedostaje hrabrosti da se bori. Prepustio se zivotu kao sto se pijesak u plicaku pustio valovima. Valovi su igrali svoju igru...

Rodjen je u malenom gradicu. Mozda je dijelio njegovu sudbinu. Lijepa priroda, na trenutke divlja ali lijepa za oci i dusu. Igra svjetlosti, zelenila, bjeline...Govorili su mu da je najljepsi, najbolji... Danas, kada ima svoje dijete, zna da rijeci nista ne vrijede. Najvaznija je ljubav. Mozda zato ne zna sta je ljubav. Ljubav je paznja, briga, osmijeh, poljubac...Kada nekoga volis, kada ti je neko istinski bitan onda se boris. Ne slusas price, prihvatas i svoju krivicu, otvoris srce. Ne zatvaras se u svoj oklop glumeci snagu, neosvojivost...

Sve je on to znao ali opet, ta hrabrost... Tesko je priznati da si pogrijesio... I zato ih sada gubi... Mozda se nekada bude kajao ali vrijrmr nece moci vratiti. Odlucio je okrenuti novu stranicu zivota. Sam.

- Dobar dan. Slobodno?                                                                                                                                          Pored njega je stajao sjedokosi, stariji covjek.

 

- Da. Izvolite.

- Hvala Vam. Znate, toplo je, a  cini mi se da je ovdje hladovina najljepsa. A ipogled na more...

- Da,da, pogled je caroban.

- Necu Vas ometati, citacu....

Ne smetate mi. Razgovor ponekad prija.

- Da, mladi gospodine, ponekad. Ponekad je samoca sreca. Ali kada imate 78 godina, samoca je teret... Nedostaje... Vise nije govorio. Tuga u njegovim ocima je sve rekla.

- Sudbina, sta cete!

- Ah, sudbina... Kada ste mladi mislite da sve znate, pomalo ste i oholi, mislite da nikada necete ostarjeti, ostati sami....A godine lete. Dok se okrenete mladosti vise nema. Ostarili ste i sami ste.

- Ako smijem pitati, imate li porodicu?

Celo se naboralo jos vise, a na usnama je zatitrao osmijeh, dalek i tuzan.

- Imam. Imao sam. Ne znam...Supruga je umrla. Djeca su odrasla, otisla, imaju svoja gnijezda. Sretnemo se ponekad. Jave se ponekad.

Tisina. Nedim nije znao sta reci. Mozda je i bolje tako jer pogresno izgovorena rijec moze boljeti vise od tisine.

- Mladi gospodine, ne brinite se, znam da je tesko bilo sta reci. Ne treba pricati, treba nesto uraditi, uciniti, dok ste mladi. Kasnije bude kasno. Puno sam radio, nisam ni primijetio da su djeca odrasla, da su ljudi. Nisam se igrao sa njima, nisam imao vremena. Nikada ih nisam zagrlio, rekao im koliko ih volim. Nisam znao da im pruzim ljubav. Imali su sva, a nisu imali oca.Zato sam sada sam.

Ustao je polako. Pruzio je ruku i rekao:- Ljubav se pruza, daje...uvijek...svakog trena... Kasnije bude kasno. Zbogom, mladi gospodine...

Nedim je posmatrao starog gospodina. Lagano je koracao. Nije zurio, A ZASTO BI? Niko ga nije cekao, nigdje nije morao stici... Vise nije cuo djeciji smijeh. Cuo je samo rijeci: KASNIJE BUDE KASNO......

lejla
http://lejlasarajevo.blogger.ba
04/08/2012 23:21