MOJI LINKOVI


IME

www.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.wswww.bigoo.ws
Glittery texts by bigoo.ws


muzika


MusicPlaylist







12.08.2009.

Poruka

Pozelis li ponekad da odlutas negdje daleko, gdje ne poznajes nikoga, gdje te niko ne poznaje... Sam. Sama. Sa svojim bolom, srecom, tugom, radoscu, snovima, nadama... U daleka prostranstva svemira. Na nepoznata mora, daleke obale okupane valovima sjete. Cini ti se da bi ti tada bilo lakse. Zasto je ponekad tesko reci ono sto osjecas? Mozda zato sto smo samo ljudi.....

25.07.2009.

AKO ZNAS BILO STO

U smiraj dana, kada se zatvaraju kapije svjetlosti,a otvaraju vrata noci, pomislih da nebo strpljive voli... Volim tu Gibbonijevu pjesmu. Volim sve njegove pjesme. Mozda se ipak sve u dobro pretvori.... Voljela bih da sam ja napisala taj stih. Voljela bih jer vec danima razmisljam samo o tome: Mozda ipak sve bude u redu. Ne zelim reci na kraju, tu rijec, kraj, i ne volim bas. Nekako je hladna, daleka.... Kazu da covjek ne zna sta je za njega najbolje. Znam ko zna. Molim, da tako bude. Najbolje, ma sta bilo... Toliko je lijepo. Uzivam. Sretna sam. Ipak... Osjetim strah,strah od onoga sto znam da moze biti. Strah jer ne zelim da tako bude. Opirem se tome ali je jaci od mene. Ne uvijek ali priznajem da ponekad jeste. Iskrenost. Sreca. Smijeh. Povjerenje. Razumijevanje. Jake rijeci koje boje nase dane. Pomozi mi da pobijedim strah!!! Vidis da ne mogu sama!!! Nije sramota ne biti uvijek jak!!!

20.07.2009.

NA SLOVO NA SLOVO

Uvijek sam voljela tu igru. Kada sa djecom ucim slova, tad se najvise igramo. Kroz igru naucimo puno... I oni i ja. Ovo sada nije igra, ovo sam ja.

A- Amer, Ajna

B-Belma

C-cvijece iz tatine baste

C- citanka

C-cilim ( bosanski)

D-Dinka, Dino, djetinjstvo

DZ-dzezva

Dj-......

E-Edhem

F-fenjer ( rat )

 

G-golubovi( carsija)

H-harmonika

I-idemo dalje, uvijek....

J-jorgovan

K-knjige, kafa, klinjo

L-Lejla

Lj-ljubav

M-mama, more, muzika

N-nana

Nj-njeznost

O-oci ( zelene, pa malo smedje...), osmijeh

P-pas, prijatelji

R- Rijad

S- Sarajevo

S- skola

T-tata, trio, tetka

U-uh....

V-vjera u.....

Z-Zdravlje

Z-zivot

 

Puno je lakse igrati se sa djecom....

02.07.2009.

MJESEC LJUBAVI

Svud oko sebe vidim uplasena, izgubljena lica. Kao da su se svi zaboravili smijati. kao da se ljubi boje biti sretni. Ili su zaboravili kako je biti sretan. Ili... Vec odavno zelim napisati pricu bez ali, kao, ako, ili... Zelim napisati pricu o ljubavi, sreci, nadi... Sve oko mene brise rijeci radosti. Odlucila sam da to tako ne ide vise. Zasto da se i ja utopim u sivilu nasih zivota kada je oko mene ljepota. Necu dopustiti nikome da me povuce u vrtlog tuge, beznadja, u ponore iz kojih ne vidim izlaze. Ljubav je cudo!!! Pokrece te, daje ti snagu, cini te boljim, tvoju dusu omeksava...Posmatrajte oci ljudi koji vole i koji su voljeni. Primjecujete li sjaj? Te oci su kao rijeke, teku. Te oci su kao cvijece, mirisu. Te oci su kao nada, uz tebe su, i kada mislis da su te svi zaboravili. Divno je biti nekome nesto...  Poseban je ovaj mjesec. Juli!!! Ljeto. Sunce. Mjesec ljubavi!!!

24.06.2009.

VRIJEME

Znam da se i vi pitate, kao i ja, moze li vrijeme stati. Neko ce reci ne moze, neko ce reci.... Stablo odgovora. Vrijeme moze stati. Moje generacije: 71, 72, 73, 74...znaju o cemu govorim. Te strasne 92 je za nas vrijeme stalo. Krocili smo u zivot, nasmijani, puni ljubavi, snage i zelje da cinimo svijet boljim, sretnijim... Onda su se zatvorile kapije srece, nadvili se tamni oblaci tuge nad nasu mladost. Zustavili su nas u vremenu. Vrijeme su zaustavili. Nisu nas nista pitali, mada smo imali pravo glasa. Nasi glasovi su se izgubili, utopili u njihovoj ludosti, mrznji... Mi nismo znali da mrzimo. Pokusali su nas uvuci u svoje spletke ocajnika. Oooo kako zelim da niste poklekli, da ste ostali dostojanstveni u svojoj cistoj i iskrenoj dusi. Unistili su nam snove, nade, zelje... Posmatram nas... Jos uvijek se trazimo... Pokrenimo vrijeme... Neka kazaljke sata pokazuju nadu i snagu, koju jos imamo. Ja sam krocila u zivot. Nisam sama. Pored mene hodi jedna dusa. Zajedno se borimo, nadamo, zelimo... Sada je lakse, nisam sama u svojim snovima... Voljela bih kada bi krenuli sa nama. Zamislite tu snagu, jos uvijek mladih ljudi. Ne bi se vise niko mogao igrati sa nasim sudbinama. Bilo bi nas....more...nebo... Bilo bi nas... Novi dan se rodio. Sunce se probudilo. Osjetim kako budi nadu...

24.04.2009.

LIJEPO JE ZELJETI

Lijepo je zeljeti nesto. Imati san. Znati da postoji nesto, za sto vrijedi zivjeti, boriti se, buditi se svako jutro. Kako bi bilo lijepo vidjeti tvoj osmijeh svako jutro!!! Nisam znala da su ti osjecaji toliko jaki, snazni, neopisivi. Pitam se gdje su do sada bili, gdje sam ih krila. Znam, bojala sam ih se.. Bilo mi je lakse reci da ih nema, potisnuti ih u svoje skrivene odaje duse. Vise ne zelim da ih skrivam!!! Tu su!!! U meni!!! U mojim ocima koje svaki put zaiskre kada ugledam ta divna mala bica, tako iskrena, mehka, topla...kao moja dusa. Znam da bi moj zivot tek tada bio ZIVOT, vrijedan, bogat, sretan, moj... Ne bih bila sebicna, to znam, nisam satkana od zlobe i ljubomore. Znam da bi ljubav bila na usnama svakog trena, znam da bi sarajevske kise oprale sve moje tuge... Lijepo je zeljeti. Sada necu reci nesto... To nije nesto... Meni bi to bilo sve. Sunce. Rosa. Dusa. Ljubav. Zivot..........

 

 

30.03.2009.

HVALA

U subotu navecer sam bila previse umorna, sretna, ponosna... Silno sam zeljela da pisem o svojim osjecanjima ali san je bio jaci. Zeljela sam da pisem o sreci, ponosu...Vec odavno nije bilo tako lijepo biti Bosanac, Hercegovac... Hvala vam na djelicu sunca koje ponovo sija. Znam ja koliko smo mi jaki ali ponekad zaboravimo da sve mozemo. Rusiti granice znanjem, siriti ljubav svojim dusama koje su beskrajno velike kao svemir...Sjetite se to svakog jutra!!!

02.03.2009.

TOPLO, LJUDSKI, ISKRENO...

Znam da ne citas moje price i ne ljutim se zbog toga. Mozda je tako bolje. Zato mogu pisati o danasnjem danu, posebnom danu... Ako ipak procitas... Nadam se, jednog dana, u knjizi ... Voljela bih to.... Samo pogledaj datum, sve ces znati. Pa tebi bar ne moram pricati. Razumijemo  se i u tisini, nas troje, mi smo ekipa...Danas sam prvi put posjetila taj lijepi kutak tvog djetinjstva i mladosti. Kako je lijepo!!! Ponekad ne znam rijecima reci koliko mi se nesto svidja, koliko nesto snazno djeluje na mene....Danas sam osjetila smiraj, u ljudima, u prirodi, prelijepoj, posebnoj, carobnoj,misticnoj...Zrak je poseban!!! Sve se krece polako. Nakon ove gradske vreve i nervoze, osjetila sam tisinu... Svi su tu ali ipak mogu biti sama. A ljudi? Sirok osmijeh, otvorena srca... Hvala vam na toploj ljudskoj, iskrenoj..... Umorna sam i pospana, ali ova sreca i mir brise sve pred sobom. Lijepe snove sanjajte, a ja vam saljem mrvicu moje srece...

18.02.2009.

KO DA NEBO STRPLJIVE VOLI

Koliko sam se puta zapitala kako dalje... Ne volim sugestivna pitanja, jer odgovor moze biti ili da ili ne. U nasim zivotima postoji i mozda ali... Ne volim tu rijec, ostavlja me pred pritvorenim vratima,a ja ih zelim otvorena. Ako su zakljucana vracam se odakle sam krenula. A onda pocnes uciti, i shvatis da ucis cijeli zivot. Ovo ucenje nije jednostavno. Ucis toleranciju. Ucis strpljenje. A ja ne volim dileme. Zelim poljanu sa koje mogu gledati svijet. E ne moze uvijek kako ti zelis. Znam da ne trazim puno ali moje skromne zelje u ocima koje su mi tako drage izgledaju... Velike... Strasne...Kao da se ne mogu ispuniti. A mogu. Lahko. Uz osmijeh. Zato ucim da obuzdam svoje... Snove... Zelje...Ne odustajem od njih. Nikada!!! Al sad znam da zivot nije bajka, a ja nisam ni Sneguljica, ni Pepeljuga...Ovo je zivot!!! Moj! Nas!!! I da nebo strpljive voli. Pa iako ponekad pomislim da nije tako moja dusa zna istinu! Istinu za koju vrijedi zivjeti, boriti se, uciti smiriti sebe....

26.01.2009.

STAZAMA DJETINJSTVA

Jucer sam nakon osamnaest, devetnaest, ne znam ni ja tacno koliko, godina bila na Jahorini. Vec odavno me srce vuce al sam taj odlazak odlagala ko zna zbog cega. Ja sam dijete ljeta i zime ne volim previse al Jahorinu, zimu na Jahorini sam uvijek voljela. Ima nesto misticno lijepo na toj planini. Nakon toliko godina osjetila sam snijeg pod nogama koji je zvucao kao najljepsa balada. Osjetila sam smiraj duse koji me vratio u godine djetinjstva. Rajska dolina kupala se u bjelilu, a djeciji smijeh me odveo u proslost...Kako su to bile sretne godine!!! Ili smo mladji bili mi, razdraganiji, bezbrizniji.....Sve oko sebe sam gledala drugacijim ocima, ocima odraslog covjeka koji ce u dusi zauvijek ostatit dijete, bar veliki dio moje duse, onaj najljepsi. Hvala ti za jucerasnji dan!!! I u pravu su kada kazu: Kako je lahko biti sretan, samo kada otvoris kapiju srece!!!


Noviji postovi | Stariji postovi

<$BlogItemBody$>

<$BlogItemDateTime$>